|
|
Nedjelja,
14 Ožujak 2010 |
Kolumne
U svome kupatilu gotovo uvijek leži jedna boca mora. 
Istraživanje provedeno u SAD-u 1967. godine pokazalo je da 83 posto studenata prve godine smatra svoj najvažniji životni cilj "razvijanje smislene filozofije". Taj postotak je 1996. godine, pao na 41 posto. Ljudi danas ne traže transcendentalno iskustvo ili alternativni životni stil koliko praktičnu duhovnost koja funkcionira u njihovim običnim životima. S druge strane, postoji opasnost da Istok postane dio naše matične kulture i s time izgubi svoju radikalnu oštrinu, te postane samo još jedna stavka u ogromnom meniju samorazvojnih self-help metoda. Ako pogledamo davnu prošlost uvidjet ćemo da je primjerice, budizam postao dio kulture na način da su vladari preuzimali njegovo načelo i time je postao dio zajednice. Tako je bilo i s kršćanstvom. No svaka institualizacija donosi mnoge nove probleme, a jedan od njih jest da svako učenje postaje javno.
Nerođeni živi u nama pokazujući besmislenost naših poduhvata sve dok ne otkrijemo krivu percepciju koja nas dovodi neprestano u očaj. Njegova, a onda i naša čežnja jest želja za slobodom, želja za oslobođenjem, za novim licem koje nije niti rođeno jer on je Nerođen, on sam ja, ja sam on. Ego je mislio da postoji sam za sebe, a odvojenost je greška intelekta, greška koja nas je navela na želju koja nije vidjela da sam Ja Ti. To je istina s onu stranu dobra i zla, istina o oslobođenju ega, onoga koji nas sputava. Naše lice ne govori tko sam, lice koje misli da je rođeno i da umire, a to lice nismo mi, to je ono što nas vara i što misli da postoji.
Kada se pojavi tema o karijeri, postajemo oprezni jer kroz posao dobivamo novac, a on je sredstvo bez kojeg je život 'nemoguć'. Ova percepcija uzrokovana jednim djelom strahom od gladi, a drugi i najveći, o kojem ne želimo raspravljati, jest želja da se pokažemo u drugačijem svijetlu, a to je sindrom paunovog repa. Stoga, kada odbacimo ovaj prvi, jer je on stvar odluke pošto profesiju možemo promijeniti, primjerice, na Zapadu ljudi promjene nekoliko zanimanja tokom života, ovaj drugi jest egoizam koji je u kasnijoj dobi više nego nesimpatičan, točnije rečeno nakaradan, jer ga pretvaramo u pravilo života. Zapad je opčinjen karijerom toliko da smo povjerovali u lažni sjaj Babilona, zaboravljajući činjenicu da rast bogatstva nije proporcionalan rastu osjećaja sreće tj. činjenica je da ljudi koji zarađuju minimalno jednako su u mogućnosti kao i bogati da dožive sreću. Poznato je da kada je čovjek emocionalno ispunjen nikakva jahta to ne može nadomjestiti.
Svi ste barem jednom iskusili strah. Onaj trenutak kada vam se stisne grlo, srce počne brže udarati, kada se osjećate kao da ste pojeli tonu kamenja koje vas je prikovalo za mjesto na kojem upravo stojite. Nakon toga može slijediti udar adrenalina koji vas pokreće sa mjesta i stvara hrpu grozničavih misli. Sve to mogu biti nijanse ovisno naravno da li ste se upravo suočili sa gladnim lavom usred Afrike ili sa nekim svojim unutrašnjim strahom koji je isplivao na površinu od tko zna kada. Vi pri tom prolazite kroz vlastita iskustva života i učite nešto novo. I to bi bilo sasvim ok, jer zbog toga ste i došli u ovaj život.
Vi ste one kojima se toliko divimo i koje tražimo. Bilo da ste prvo grudi ili prvo dojke. Samo je razlika u dobi u kojoj u vama uživamo. Vi najbolje znate kada ste dojke ili pak grudi. Tko vam daje ime? Vi same kada razlikujete onoga tko za vama žudi. Bilo da ste malene ili velike, ponosite, pune mlijeka, uvijek ste spremne na milovanje pogledom, dodirom pred ustima žeđi kao i naše muške, za vama neutažive želje. Pa zar nije onda opravdana vaša i naša želja da budete uvijek zdrave i vesele. Važno je da volite i da ste voljene. Doživljaj koji nam pružate iako neopisiv uvijek ostaje veličanstven.
A vi, grudi ili dojke, što vi mislite o sebi? Jeste li zadovoljne sobom, mažene i pažene ili pak nezadovoljne, zabrinute ili zaboravljene? Veseli li se um vaše cjeline vašoj ljepoti, svrsi, prihvaća li užitke koje mu želite pružiti ili vas zapostavlja, odriće se vaše ljepote i želje za ljubavlju i poštovanjem? Zna li taj um je da vam život nije uvijek veseo i lak?
Hajde da vam pomognem da tom ženskom umu od kojeg ovisite i sa kojim ste jedno, objasnimo uvjete vaše sreće. Da se razračunamo sa tim umom udaljenim od volje za savršenim zdravljem. Nije važno koliko godina ima. Dovoljno je da čita ove retke i spoznati će da je upravo ovo sada pravi trenutak da vam pokaže svako do sada uskraćeno poštovanje i ljubav. Da konačno prestane izbjegavati suoćenje sa neznanjem i nebrigom koja bi i nju samu mogla stajati glave. Neka spozna da isključivo od tog njenog uma od kojeg tako bespomoćno ovisite, ovisi i vaše kao i sveukupno zdravlje. Znanje mu je potrebno sada kada se još niste oglasile svojom boli. Uputiti ćemo ga kako da svjesno izbjegne nelagodu i otkloni nepoznate opasnosti koje vam zajedno prijete.
Što vam vaše dojke žele reći?
Ponajprije istinu od koje sve počinje:
- Mi nismo samo dojke. Mi smo Dojke-Um tvoj Savršeni!
- Mi jesmo ti a ne tvoj dio kojega ne slušaš i kojega se ponekad odričeš.
Još o sebi i o tome kako im je:
- Znamo o tebi sve. Sve tvoje tajne i nesavršenosti. U tom znanju te nadmašujemo! Iako od tebe ovisimo u nama je znanje univerzuma o potpunom zdravlju kao i pamćenje svih tvojih posebnosti oko kojih se tvoja podvojena volja toliko muči. Ti si tek učenica dok smo mi tvoje učiteljice života.
- Sa nama stječeš iskustva ali znanje ti je još nedovoljno da brineš o nama.
- Zato pitaj nas: o sebi, o iskustvima tvog duha iz prethodnog života, onima iz majčine utrobe, o tome što smo upamtile o tvom ocu, majci, o nedorečenostima tvojih iskustava i iskušenjima, navikama, ovisnostima kao i traumama tijela kojih nisi svjesna.
- Pitaj nas slobodno o sebi. Mi smo uvijek spremne na iskrenu ljubav sa tobom, punu istine, razumijevanja i poduke.
- Dok u tebi vlada strah i neizvjesnosti u nama je izvjesnost želje za tvojim znanjem.
- Iskušaj naše Znanje. Spoznaj što je sve u nama po tvom izboru i volji upamćeno a od naše volje za tvojim zdravljem različito. Jedino ćeš tim znanjem sebe kao ženu u zdravlje vratiti, osloboditi nas trajno od svih boli, vratiti nam zdravlje i u zdravlju nas sačuvati. Kada to spoznaš pružiti ćeš nama i sebi veselje koje život znači, naš i tvoj.
Znanje o zdravlju je u vama!
Boris Cyprýn
© Sva prava pridržana; Boris Cyprýn
Pitanje o promjeni ne postavljamo dok nam se želje ostvaruju, ali svi smo svjesni da je to kratkog vijeka i da dođe trenutak kada shvatimo da u većini materijalnih ciljeva koje ostvarimo u životu ne nalazimo potpuno zadovoljstvo. Onog trenutka kada smo se odvojili od vlastitih korijena i kada smo sreći pretpostavili uspjeh, karijeru i prestiž tada je ego zagospodario našim životom, ali ujedno sebi postavio neprijatelja u obliku nesvjesnog ili vlastitog Jastva. Kad-tad ego mora položiti račune Jastvu, jer on nije gospodar u kući. Promjena nastaje tako da se ego nužno okreće od svijeta shvaćajući da se njegovi najdublji ciljevi u svijetu nikad ne mogu ostvariti; odnosno nastaje razočaranje u svijet. Zbog toga se čovjek otuđuje od svijeta. 
U bajkama i pričama sakupljena su životna iskustva i mudrosti. Bez obzira na podrijetlo priče njihova snaga tumačenja života je univerzalna. Kroz prepričavanje do nas će doći elementi zemlje iz koje je priča potekla, no taj folklorni aspekt je poput scenskog ukrašavanja, dok je srž same priče univerzalna za ljudski rod. Sve što preživi stotinama godina i nastavlja se prepričavati nosi u sebi poruku namijenjenu čovjeku, poruku snalaženja u igri života. Kroz folklorni dio neke bajke možemo pratiti tragove običaja pojedinih naroda koji su se izgubili ili zaboravili razvojem civilizacije. Taj dio u sebi nosi djeliće predačkog odnosa prema prirodi, načine “razgovora” s prirodom. No, srž, univerzalne poruke unutar neke bajke ili priče donose nam još veće razumijevanje prirode u nama samima i oko nas. Koliko god se civilizacijski razvijali i stvarali pravila života unutar zajednice postoje u nama svevremene ili bezvremene sile prirode. Mnogo toga smo potisnuli u kutke zaborava, mnogo toga smo odbacili kao nepotrebno, a većinu toga smo promijenili vlastitim pravilima. Ta pravila često su ubojice pozitivnih snaga u nama, prirodnih sila koje su nam služile za zaštitu. Potiskujući zdravu prirodu napravili smo prostora razarajućim djelovima prirode unutar nas. Zvuči paradoksalno, ali kada silnim pravilima i potiskivanjma sebe odlučimo da će jedan dio naših sposobnosti ili alatki imati prioritetnu moć nad ostalim djelovima, mi zapravo gubimo sposobnost djelovanja u ravnoteži. Najčešće biramo racionalno upravljanje svojom prirodom u pokušaju stvaranja sigurnosti, skrbeći o strahovima, bolima, osjetilnim dojmovima kao o neprijateljima koje se može savladati jedino racionalnom obranom, negacijom, zatvaranjem očiju, neprihvaćanjem, nepriznavanjem. Oslanjajući se na taj dio našeg bića stvaramo razne formule i pravila po kojima bi se moglo izbjeći suočenje. Time gušimo instikte, a intuiciju i osjetilne dojmove tumačimo pogledom koji nam odgovara, koji odgovara pravilima po kojima smo uredili naše živote. I zapravo gubimo kontakt sa zdravim djelovima prirodne sile u nama. Produbljujemo jaz. Otvaramo vrata onim djelovima naše prirode od kojih bježimo. Hranimo pravilima i formulama ono s čime se izbjegavamo suočiti. Time jačamo razarajuću silu u sebi koja čuči unutar naše psihe. 
 |
 |
 |
 |
