Nerođeni živi u nama pokazujući besmislenost naših poduhvata sve dok ne otkrijemo krivu percepciju koja nas dovodi neprestano u očaj. Njegova, a onda i naša čežnja jest želja za slobodom, želja za oslobođenjem, za novim licem koje nije niti rođeno jer on je Nerođen, on sam ja, ja sam on. Ego je mislio da postoji sam za sebe, a odvojenost je greška intelekta, greška koja nas je navela na želju koja nije vidjela da sam Ja Ti. To je istina s onu stranu dobra i zla, istina o oslobođenju ega, onoga koji nas sputava. Naše lice ne govori tko sam, lice koje misli da je rođeno i da umire, a to lice nismo mi, to je ono što nas vara i što misli da postoji.

Kada se pojavi tema o karijeri, postajemo oprezni jer kroz posao dobivamo novac, a on je sredstvo bez kojeg je život 'nemoguć'. Ova percepcija uzrokovana jednim djelom strahom od gladi, a drugi i najveći, o kojem ne želimo raspravljati, jest želja da se pokažemo u drugačijem svijetlu, a to je sindrom paunovog repa. Stoga, kada odbacimo ovaj prvi, jer je on stvar odluke pošto profesiju možemo promijeniti, primjerice, na Zapadu ljudi promjene nekoliko zanimanja tokom života, ovaj drugi jest egoizam koji je u kasnijoj dobi više nego nesimpatičan, točnije rečeno nakaradan, jer ga pretvaramo u pravilo života. Zapad je opčinjen karijerom toliko da smo povjerovali u lažni sjaj Babilona, zaboravljajući činjenicu da rast bogatstva nije proporcionalan rastu osjećaja sreće tj. činjenica je da ljudi koji zarađuju minimalno jednako su u mogućnosti kao i bogati da dožive sreću. Poznato je da kada je čovjek emocionalno ispunjen nikakva jahta to ne može nadomjestiti.

Pitanje o promjeni ne postavljamo dok nam se želje ostvaruju, ali svi smo svjesni da je to kratkog vijeka i da dođe trenutak kada shvatimo da u većini materijalnih ciljeva koje ostvarimo u životu ne nalazimo potpuno zadovoljstvo. Onog trenutka kada smo se odvojili od vlastitih korijena i kada smo sreći pretpostavili uspjeh, karijeru i prestiž tada je ego zagospodario našim životom, ali ujedno sebi postavio neprijatelja u obliku nesvjesnog ili vlastitog Jastva. Kad-tad ego mora položiti račune Jastvu, jer on nije gospodar u kući. Promjena nastaje tako da se ego nužno okreće od svijeta shvaćajući da se njegovi najdublji ciljevi u svijetu nikad ne mogu ostvariti; odnosno nastaje razočaranje u svijet. Zbog toga se čovjek otuđuje od svijeta.

Danas smo suočeni s poplavom savjeta kao i mailova koji nas pozivaju da se okrenemo oko sebe, uvidimo istinu i pokažemo više suosjećanja. Poziva nas se i na pozitivno razmišljanje, nenasilje tj. preplavljeni smo porukama i informacijama, dok nam s druge strane statistike govore o porastu psihičkih bolesti kao i nasilja. Od davnina smo okruženi religijom koja nas navodi na pozitivno djelovanje, ali isto tako znamo da je to više rezultiralo religijskim ratovima, a najmanje ljubavi.