|
|
Subota,
04 Rujan 2010 |
Kolumne Nikola Žuvela
Nevjerojatno koliko smo premreženi 'znanstvenim teorijama' i 'znanstvenim istraživanjima', gdje nam se ne dozvoljava da razmišljamo kao SLOBODNI ljudi. Znanost se davno prodala sa škude, gdje nam se pod utjecajem farmaceutskih i doktroskih kartela serviraju informacije neprovjerene i životno opasne.
Nedavna peticija znanstvenika koji žele ukinuti emisiju 'Na rubu znanosti' nema u sebi neku dublju varijantu u kojoj se radi o teoriji zavjere, već se radi o svađi dvaju znanstvenika. Znanstvenik koji je pokrenuo tu peticiju javno se posvađao s znanstvenikom koji isto tako tvrdi suprotno, međutim, suprotnu teoriju od 'znanstveno priznate' rekao je u 'spornoj' emisiji 'Na rubu znanosti' i eto ti sada problema.
Od mnoštva motiva koji nas pokreću na rad možemo izdvojiti ambiciju i borbu za egzistenciju. Ipak, od malih nogu ne radimo na tome što ćemo biti i na koji način ćemo sebe izražavati kroz posao. To je tabu tema i gotovo je nevjerojatno kako malo o toj temi govorimo ili se o njoj piše. Posao dira u temelje društva i bilo kakvo zadiranje u njegove postulate u ljudima izaziva nervozu. Također, literatura o poslu kao nešto o čemu bi se informirali, gotovo da ne postoji. Sve to nas upućuje da o tome malo znamo i da svi oni koji se bave novcem i financijama uvijek to drže kao zamršenu ekonomsku temu o kojoj građani jako malo znaju.
Istraživanje provedeno u SAD-u 1967. godine pokazalo je da 83 posto studenata prve godine smatra svoj najvažniji životni cilj "razvijanje smislene filozofije". Taj postotak je 1996. godine, pao na 41 posto. Ljudi danas ne traže transcendentalno iskustvo ili alternativni životni stil koliko praktičnu duhovnost koja funkcionira u njihovim običnim životima. S druge strane, postoji opasnost da Istok postane dio naše matične kulture i s time izgubi svoju radikalnu oštrinu, te postane samo još jedna stavka u ogromnom meniju samorazvojnih self-help metoda. Ako pogledamo davnu prošlost uvidjet ćemo da je primjerice, budizam postao dio kulture na način da su vladari preuzimali njegovo načelo i time je postao dio zajednice. Tako je bilo i s kršćanstvom. No svaka institualizacija donosi mnoge nove probleme, a jedan od njih jest da svako učenje postaje javno.
Nerođeni živi u nama pokazujući besmislenost naših poduhvata sve dok ne otkrijemo krivu percepciju koja nas dovodi neprestano u očaj. Njegova, a onda i naša čežnja jest želja za slobodom, želja za oslobođenjem, za novim licem koje nije niti rođeno jer on je Nerođen, on sam ja, ja sam on. Ego je mislio da postoji sam za sebe, a odvojenost je greška intelekta, greška koja nas je navela na želju koja nije vidjela da sam Ja Ti. To je istina s onu stranu dobra i zla, istina o oslobođenju ega, onoga koji nas sputava. Naše lice ne govori tko sam, lice koje misli da je rođeno i da umire, a to lice nismo mi, to je ono što nas vara i što misli da postoji.
Kada se pojavi tema o karijeri, postajemo oprezni jer kroz posao dobivamo novac, a on je sredstvo bez kojeg je život 'nemoguć'. Ova percepcija uzrokovana jednim djelom strahom od gladi, a drugi i najveći, o kojem ne želimo raspravljati, jest želja da se pokažemo u drugačijem svijetlu, a to je sindrom paunovog repa. Stoga, kada odbacimo ovaj prvi, jer je on stvar odluke pošto profesiju možemo promijeniti, primjerice, na Zapadu ljudi promjene nekoliko zanimanja tokom života, ovaj drugi jest egoizam koji je u kasnijoj dobi više nego nesimpatičan, točnije rečeno nakaradan, jer ga pretvaramo u pravilo života. Zapad je opčinjen karijerom toliko da smo povjerovali u lažni sjaj Babilona, zaboravljajući činjenicu da rast bogatstva nije proporcionalan rastu osjećaja sreće tj. činjenica je da ljudi koji zarađuju minimalno jednako su u mogućnosti kao i bogati da dožive sreću. Poznato je da kada je čovjek emocionalno ispunjen nikakva jahta to ne može nadomjestiti.
Pitanje o promjeni ne postavljamo dok nam se želje ostvaruju, ali svi smo svjesni da je to kratkog vijeka i da dođe trenutak kada shvatimo da u većini materijalnih ciljeva koje ostvarimo u životu ne nalazimo potpuno zadovoljstvo. Onog trenutka kada smo se odvojili od vlastitih korijena i kada smo sreći pretpostavili uspjeh, karijeru i prestiž tada je ego zagospodario našim životom, ali ujedno sebi postavio neprijatelja u obliku nesvjesnog ili vlastitog Jastva. Kad-tad ego mora položiti račune Jastvu, jer on nije gospodar u kući. Promjena nastaje tako da se ego nužno okreće od svijeta shvaćajući da se njegovi najdublji ciljevi u svijetu nikad ne mogu ostvariti; odnosno nastaje razočaranje u svijet. Zbog toga se čovjek otuđuje od svijeta. 
Danas smo suočeni s poplavom savjeta kao i mailova koji nas pozivaju da se okrenemo oko sebe, uvidimo istinu i pokažemo više suosjećanja. Poziva nas se i na pozitivno razmišljanje, nenasilje tj. preplavljeni smo porukama i informacijama, dok nam s druge strane statistike govore o porastu psihičkih bolesti kao i nasilja. Od davnina smo okruženi religijom koja nas navodi na pozitivno djelovanje, ali isto tako znamo da je to više rezultiralo religijskim ratovima, a najmanje ljubavi.
Marketinške ponude u kojima se govori da ćemo biti manje podložni stresu, lakše se koncentrirati, bolje pamtiti, manje zamarati, biti kreativni. Da će nas ljudi više voljeti ako naučimo meditirati jest opasna rabota jer se meditacija izvlači iz filozofskog sustava, što znači da je potrebno mnogo toga još promijeniti kako bi ona bila uspješno provedena. |
 |
 |
 |
