Imati mišljenje ne podrazumijeva u sebe nužno i  proces samog mišljenja te zamjećujemo kako se ono imati (po Frommovom ''Imati ili biti'') pretvorilo u nebiti. Imati mišljenje povezuje se sa izigranom pretpostavkom kako iza toga mišljenja stoji kritička misaona aktivnost ili poznavanje određenog predmeta.
Naime, kažu da su mišljenja kao i stražnjice; ''svatko ih ima i svatko misli da ona tuđa smrdi''.
''Mišljenje'' znači imati stav o nečemu.
Razlog zbog kojega postoji takva izreka taj je da mišljenje ili stav nisu nikakve povlastice, produkti informiranosti, dugotrajne umne djelatnosti, upućenosti ili čak kakav oblik odgovornosti. Više kao da je riječ o ''ukusu'', o našim željama i prohtjevima te eventualno naslijeđenim obrascima ''mišljenja''.

Jedna od mojih prvih lekcija iz filozofije bila je: filozof u sve mora sumnjati. Primjerice, iako ste već tisućama puta igrajući bilijar udarili bijelu kuglu koja sljedeću odbija  i usmjerava dalje- filozof ostavlja mogućnost da se jednom, možda čak i sljedeći puta kada udari bijelu kuglu a ona udari u sljedeću- obje ostanu posve nepomične. Ne desi se ništa.
Drugim riječima, filozof bi trebao u krajićku svoga uma ostaviti prostora mogućnosti da život, svijet i svemir u sebi uvijek mogu nositi nepredviđene istine, iznenađenja bilo kojega oblika te da ono što vidimo i čujemo te ono što do sada znamo nikada nas uz potpunosti ne priprema na sveukupnost onoga što dolazi li što jest.