
Sve ono što možemo viskom možemo i sa rašljama. Razlika je u tome što su nam kod rada s rašljama zauzete obje ruke a kod rada s viskom nisu. Rašlje troše osjetno više nase energije od viska. Na terenu je rad s rašljama mnogo brži, naročito ako tražimo vodu, a osim toga ne smeta im vjetar. Isto kao s viskom tako se moramo dogovoriti i s rašljama kako će nam pokazati DA a kako NE.
Jeste li se ikada upitali zašto se osjećamo mnogo bolje kad odemo u prirodu. Ako smo na moru, idemo bosi i kupamo se. To nam je izravni kontakt s prirodom. Zemlja i voda izvlače iz nas svu onu nervozu i napetost koja se nagomilala u nama. Isti je slučaj odemo li u planine ili negdje na selo. Bitno je da što više vremena provodimo u prirodi, da smo što dalje od gradskog asfalta i smoga.
Evo kako ja s viskom otkrivam štetna zračenja. Dešnjak sam i visak uvijek držim u desnoj ruci. Uzmem visak u desnu ruku a lijevu ruku ispružim ispred sebe s otvorenom šakom i dlanom okrenutim prema zemlji. Lijeva ruka mi zapravo služi kao antena.
Čovjek najviše vremena provodi u krevetu i na radnom mjestu. Ako se ujutro budi umoran, nenaspavan, bez obzira koliko je vremena proveo u krevetu, mrzovoljan, ako ima ružne, morbidne snove, i ako ima isprekidan san, ako se pojačano znoji, osobito glava, ako se budi s glavoboljom ili bolom u gornjem ili donjem dijelu kičme i ako mu trnu ruke ili noge, suše mu se usta ili ima pojačanu potrebu za mokrenjem, sve su to simptomi koji nam ukazuju da se naš krevet ne nalazi na dobrom mjestu i da je izložen štetnim zračenjima. Ako je pak osoba izložena štetnim zračenjima na svom radnom mjestu, onda je ona uz to i nervozna, teško se koncentrira na posao.
Dinamički krug ili kutomjer
Uzicu viska primite između palca i kažiprsta, tako da su jagodice palca i kažiprsta okrenute prema zemlji. Dešnjaci drže visak u desnoj a ljevaci u lijevoj ruci. Uvijek treba držati visak u onoj ruci kojom se više služite u svakodnevnom životu.
Držim da nije potrebno posebno objašnjavati zašto se visak giba u ruci ljudi pojačana osjeta ili radiestezijkog naboja, jer je to opisano i objašnjeno u svim knjigama o radiesteziji, koje su izašle do sada. Notorna je činjenica da se može razgovarati s viskom, i to je jedino što nas ovog trenutka zanima.
Kao što sam u uvodu napomenuo oko 70 ljudi ima povećan senzibilitet i zahvaljujući tome mogućnost da se bave radiestezijom. Velika većina nikada ne otkrije u sebi te spobnosti. Netko nije zainteresiran itd. To što netko ima povećan radiestezijski naboj, još ne znači da može biti dobar radiestezist. Jedan od presudnih činitelja osim urođene ili stečene darovitosti je koncentracija.
Uvjeren sam da će se veći dio čitatelja upitati ima li povećan radiestezijski naboj, odnosno sposobnost da se bavi radiestezijom. Ako vam neki radiestezista nije odredio vaše mogućnosti, to možete vrlo jednostavno utvrditi i vi sami.
Teško bismo mogli naći i jednog radiestezista koji u svom radu ne koristi visak kojega još nazivamo klatno ili njihalo. 








